Danas na tržištu imamo visoko i nisko kondenzacijske aparate, bojlere, centralne peći i drugo. Takvi aparati zahtijevaju iznimno kvalitetne dimnjake. Oni imaju jako veliku iskoristivost i temperaturu dimnih plinova, pa kao takvi zadaju glavobolju potrošačima i  dimnjačarima. Od samog priključka aparata na dimnjak pa do vrha dimnjaka provodi se proces odvoda dimnih plinova. Dimni plinovi se prilikom prolaska kroz dimnjak naglo hlade pa tako povremeno oštećuju dimnjak. Dimni plin na vrhu dimnjaka je potpuno hladan pa se kao takav pretvara u paru, nakon toga u rosu, iz rose u sitne kapljice vode, nakon čega se pretvara u noćnu moru. Voda, ili kondenzat cijavica i slično, cijedi se niz dimnjak pa tako cigla upija do jednog određenog stupnja. Nakon toga unutrašnje stijenke dimnjaka ne mogu više upijati kondenzat pa tako isti kroz fuge, ispucane dijelove dimnjaka prodiru u prostorije za korištenje: tavan, sobe, kupaone itd.

KAKO UBIJA UGLJIČNI MONOKSID ?

Ugljični monoksid je plin bez boje i mirisa i njegova se prisutnost može jedino prepoznati u sastavu drugih plinova koji imaju miris. Prostorije se njime pune od stropa prema podu, budući da je lakši od zraka. Koncentracija CO u zraku u iznosu većem od jedan posto izaziva trenutnu nesvjesticu nakon jednog udisaja, pa osoba pada i bez svijesti nastavlja udisati otrovni plin. Brzina trovanja, dakle ovisi o koncentraciji: od 0,02 do 0,05 posto toksična je granična doza, od 0,1 posto nastupa smrt nakon višesatnog udisanja, a koncentracija od 0,2 posto izaziva smrt nakon sat vremena. Ako se udiše zrak u kojem ima 0,6 posto ugljičnog monoksida smrt nastupa nakon 15 minuta.